MEDIA WASTE

U bliskoj budućoj stvarnosti gdje digitalno nadživljava fizičko, fragmenti koje ostavljamo za sobom-mrtve poveznice, nedovršene datoteke, suspendirane poruke-počinju se okupljati u novu vrstu materijalne prisutnosti. Ovaj projekt nagađa o zagrobnom životu osobnih medija: onom rezidualnom, onom s greškama, onom zastarjelom. Pita što se događa kada sjećanje više nije nešto što nosimo sa sobom, već nešto što se akumulira, propada i nevidljivo ugrađuje u arhitekture našeg tehnološkog svijeta. Digitalni otpad, nekada odbačen kao nusprodukt naše ubrzane kulture stvaranja i napuštanja, ovdje se ponovno zamišlja kao poetski medij povezivanja. Baš kao što je plastika redefinirala teksture prirode u 20. stoljeću,medijski otpad sada počinje definirati oblik samog sjećanja: bezobličan, iskrivljen, teškodešifriran. Stare datoteke, istekli profili i fragmentirani podaci postaju artefakti nečega štoviše nije prisutno, ali nije u potpunosti nestalo. Ovo nije žalovanje za neuspjehom tehnologije, već razmišljanje o njezinoj postojanosti. Ti ostaci, oštećeni i djelomično izbrisani,ne govore jasnoćom, već smetnjama. Poput pokušaja prisjećanja glasa s oštećene snimke.Sjećanje je, u ovom kontekstu, i pohranjeno i izgubljeno, i sačuvano i iskrivljeno samim sustavima koje smo izgradili da ga zadržimo. U središtu ovog projekta je sugestija da medijskiotpad ima emocionalnu težinu; ne samo kao arhiva, već kao materijal koji oblikuje kako se sjećamo, kako tugujemo i kako se krećemo granicom između prošlosti i sadašnjosti.Raspadnute teksture digitalnog sadržaja ponovno postaju prostorne: transponirane u 3D,ugrađene u fizička okruženja putem proširene stvarnosti, proganjaju nas svojom neriješenom prisutnošću. Ovi spekulativni objekti-sablasni, prozirni, fragmentirani-nisu samo greške. Oni su spomenici nedovršenoj komunikaciji, nemogućnosti zatvaranja u dobatrajne povezanosti. U svojoj tišini, oni sugeriraju oblik digitalnog pamćenja koje odbija linearnu naraciju: nepovezano, svjetlucavo i progonjeno ljudskom odsutnošću. U konačnici ovo djelo istražuje trenutak u kojem se granica između podataka i pamćenja urušava. Kada mediji počnu trunuti, oni ne nestaju-oni se transformiraju. I u toj transformaciji otkriva se dublja istina: da i zaborav ostavlja trag.