Ideja za dizajn betonskih opločnika proizašla je iz potrebe za oživljavanjem javnih prostora u hrvatskim gradovima, posebno trgova. Tkanine kao što su stolnjaci i tepisi unose toplinu u svaki dom, a često su, pogotovo u kućama naših baka i djedova, ukrašene različitim vezovima i ornamentima. Oni nose potencijal za stvaranje svakog prostora, pa tako i javnog, toplim, ugodnim, onim koji poziva na boravak i suživot. Tako su za dva od tri opločnika u sustavu uzorci preuzeti sa ukrasa na tradicionalnim muškim i ženskim rubinama iz Slavonije, a koji su tkani bodom križić, karakterističnim za gotovo sve dijelove Hrvatske. Različitim načinima postavljanja opločnici imaju mogućnost zajedno stvoriti bogati vizual koji podsjeća na tepih.

Dizajn urbane opreme ostvaren je po inspiraciji na prethodno rješenje sustava opločenja. Glavni motiv je narodni vez, specifično slavonski vez čiji je temelj križić kao vrsta boda. Čin ispreplitanja konca u obliku križića preuzet je kao simbol povezivanja, izgradnje ljudskih odnosa i simbol susreta na kojeg javni prostor kao što je trg poziva. Po toj ideji oblikovane su klupe, vrsta urbane opreme koja poziva na boravak vani. Klupa se sastoji od dva dijela, dužeg donjeg dijela te kraćeg i višeg gornjeg koji ga preklapa i otvara mogućnost malog stola, mjesta za odlaganje osobnih stvari. Dvije su predložene mogućnosti konačnog materijala klupe, klupa sa donjim betonskim elementom i gornjim drvenim te druga u potpunosti aluminijska.