Godine 1900., na prijelomu novoga stoljeća, Viktor Kovačić objavio je u časopisu Život svoj znameniti programatski članak „Moderna arhitektura“. Amblematično tempiran, članak je efektno najavio ulazak u razdoblje razvoja arhitektonskog modernizma. Njegov razvoj svojim je tezama Kovačić primjereno i usmjerio, definiranjem glavnih ideja i obilježja arhitektonske modernosti, odnosno naznakom stvaralačkih postupaka kako do nje doći. Time su bile postavljene pouzdane konceptualne smjernice za produktivno poimanje, postizanje i prakticiranje arhitektonske modernosti. Upravo zbog takvoga operativnog pristupa, a ne uspostavom kakvoga oblikovnog i stilskog predloška ili diktata, Viktor Kovačić pokrenuo je modernizacijske procese neobično produktivno te s vremenom zaslužio laskavu titulu „oca hrvatske moderne arhitekture“, stvorivši preduvjete za uspostavu aktivne hrvatske arhitektonske modernističke kulture i scene.

Na tako postavljenim smjernicama hrvatska moderna arhitektura razvijala se suvereno, kreativno i uvjerljivo, sa zapaženim rezultatima ostvarenim već u međuratnom razdoblju te s pojačanim zamahom i produkcijom u poslijeratnom vremenu, promovirajući i dalje razvijajući uspostavljene konceptualne trajektorije. Turbulencije razdoblja postmoderniteta 1970-ih i 1980-ih godina protresle su i profiltrirale zaživjele modernističke postulate, no tek propitujući njihovu održivost i robusnost, komplementirajući ih dobrodošlim novim perspektivama i čitanjima.

Kao sljednici takvih propitanih i testiranih principa, kao i njihovih kritičkih revizija, danas, u našem novom poslijetranzicijskom periodu – koji, ovisno o gledištima, možemo nazivati transmodernizmom, supermodernizmom, hipermodernizmom, posthumanizmom ili sličnim spekulativnim određenjima – čini se dobrodošlim i opravdanim otvoriti pitanje statusa modernosti danas. Što danas konstituira arhitektonsku modernost? Što je danas znak napredne, progresivne arhitekture? Pogotovo se to čini opravdanim pitati u godini posvećenoj proslavi dvostruke obljetnice pokretača ovdašnje arhitektonske modernosti – 150. godišnjice rođenja i 100. godišnjice smrti Viktora Kovačića. U trenutku kada registriramo zbunjujuće napade na nasljeđe arhitektonskog modernizma i osporavanje njegovih temeljnih vrijednosti i postignuća, vrijeme je da postavimo pitanje kako se arhitektonska modernost danas uopće poima. U čemu se ona manifestira? Što danas podrazumijeva progresivno arhitektonsko mišljenje i djelovanje? Oko kojih ideja se ono strukturira? Je li to doživljaj, ambijent, atmosfera, učinak, senzacija, uključivost, ekološka svijest, društvena savjest ili neka druga dominantna ideja? Svjesni zauvijek nestale mogućnosti manifestiranja modernosti u kategorijama formalne pojavnosti, kojim se idejama i kvalitetama i danas okrećemo u poimanju i promoviranju arhitektonske naprednosti?

Kovačićevo inauguriranje arhitektonskog modernizma na početku 20. stoljeća dovelo nas je tako do točke nužnosti preispitivanja pozicije modernosti danas. Upravo toj aktualnoj temi, i upravo u odnosu na njen temelj u djelu i misli Viktora Kovačića, posvećuje se ovaj znanstveno-stručni skup. Sukladno svojim interesima, skup ima dva temeljna bloka i fokusa: jedan je pogled koji s današnjih pozicija i spoznajnih gledišta upućujemo natrag samom Kovačiću – u pogledu studija njegova opusa, djela, teorije, misli i nasljeđa, a drugi je onaj koji, s osloncem u Kovačiću, svoj pogled usmjeruje prema današnjem trenutku i njegovim specifičnim izazovima, raspoloženjima i vidovima poimanja arhitektonske progresivnosti.
 
Prvi tematski blok „Suvremenost o Kovačiću“. Tematske linije:
•    Arhitektonski opus Viktora Kovačića: nova čitanja, interpretacije, valorizacije, otkrića
•    Kovačić i grad: urbane operacije i identitetske točke grada
•    Teorijska potka Kovačićeve produkcije: teorijski oslonci i primijenjeni konceptualni sustavi
•    Kovačić i suvremenici (Otto Wagner, Jože Plečnik, Adolf Loos, Cornelius Gurlitt i drugi): doticaji, utjecaji, bliskosti i divergencije
•    Arhitektonska baština Viktora Kovačića: novi pristupi pitanjima zaštite, adaptacije i očuvanja
•    Kovačić i hrvatska arhitektonska scena

Drugi tematski blok „Status modernosti“. Tematske linije:
•    Status arhitektonske modernosti danas
•    Obilježja i okosnice progresivne arhitektonske produkcije
•    Konceptualni okviri za sagledavanje arhitektonske modernosti
•    Percepcije i pristupi modernosti od Kovačića do danas
Pozivamo istraživače i stručnjake različitih disciplina i područja – arhitekte, povjesničare umjetnosti, teoretičare i druge – čija se istraživanja posvećuju tim i srodnim temama da prijave svoje sudjelovanje na skupu slanjem sažetka rada od 250 riječi te kratkom biografijom. Prijave molimo poslati na adresu tajnistvo@uha.hr do 14. lipnja 2024.  

Važni datumi
• Prijava do 14. lipnja 2024.
• Obavijest o prihvaćanju prijave 30. lipnja 2024.
• Početak konferencije 21. listopada 2024.

Važne informacije
Za sudjelovanje na konferenciji nije predviđena kotizacija.
Organizatori ne pokrivaju putne troškove i troškove smještaja.
Organizatori mogu ponuditi pomoć pri organiziranju smještaja u Zagrebu po povoljnim cijenama.
Službeni jezik konferencije je hrvatski i engleski.
Duljina izlaganja je 20 minuta.
Planirana je objava odabranih radova u časopisu Čovjek i prostor Udruženja hrvatskih arhitekata u 2025. godini.

Organizacijski odbor:
Irena Kraševac (Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu)
Patricia Počanić (Udruženje hrvatskih arhitekata / Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Mia Roth Čerina (Udruženje hrvatskih arhitekata / Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Karin Šerman (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Ana Šverko (Udruženje hrvatskih arhitekata / Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković Split)
Frano Petar Zovko (Udruženje hrvatskih arhitekata)

Znanstveni odbor:
Petra Čeferin (Fakultet za arhitekturo Univerza v Ljubljani)
Aida Idrizbegović-Zgonić (Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu)
Nataša Jakšić (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Leonida Kovač (Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu)
Irena Kraševac (Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu)
Renata Novak Klemenčič (Filozofska fakulteta Univerza v Ljubljani)
Mia Roth Čerina (Udruženje hrvatskih arhitekata / Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Karin Šerman (Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Marko Špikić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu)
Ana Šverko (Udruženje hrvatskih arhitekata / Institut za povijest umjetnosti – Centar Cvito Fisković Split)