Iako usredotočena samo na jednu temu unutar opusa jednog od najsvestranijih hrvatskih dizajnera vizualnih komunikacija (Ljubičić je doista dizajnirao sve od plakata i knjiga, preko vizualnih identiteta, sustava signalizacije i prostornih intervencija do dizajna za TV, ambalaže i omotnica nosača zvuka), knjiga zapravo obrađuje središnje područje interesa Borisa Ljubičića kao dizajnera — pitanje identiteta, znaka, odnosno logoa, na primjerima dizajna za impresivan broj institucija, tvrtki, brendova, organizacija, manifestacija i proizvoda u vremenskom rasponu od gotovo pola stoljeća.

Knjiga je nastala slijedom prošlogodišnje izložbe pod nazivom Jednina množine: Simbol, znak, logo, brend koja je održana najprije u HDD galeriji, a potom u Puli, Splitu, Varaždinu i Berlinu, na kojoj je po prvi puta javnosti u cijelosti predstavljen ovaj segment Ljubičićevog stvaralaštva. Izložbu, a posljedično i ovu knjigu, treba promatrati kao dio većeg kontinuiteta predstavljanja rada ovog dizajnera. U kontekstu izložbe, ali i ove knjige, korištena je sintagma „jednina množine“, na kojoj sam autor inzistira kada govori o važnosti i dosežnosti znaka i logoa i njihovom mjestu ne samo u širem kontekstu identiteta neke institucije, tvrtke, brenda ili proizvoda, nego i samog njihovog postojanja i transformacije u vremenu.

Među gotovo 250 radova koji se predstavljaju u knjizi su i oni za  8. Mediteranske igre u Splitu 1979., Europsko prvenstvo u atletici u Splitu 1990., Eurosong 1990., Franck (1985 – 1992.), YASSA (1974 – 1984.), Labud (1980.), Muzički bijenale Zagreb (1980.), Dubrovačke ljetne igre (1984.), HRT (1993 – 1999.), Zagrebački velesajam (1993.), Hrvatsku turističku zajednicu (1995 – 2015.), Ministarstvo kulture RH (2005.) te brojne druge.

Osim uvodnog teksta koji kontekstualizira taj dio njegovog dizajnerskog opusa, dodatna 24 bogato ilustrirana kratka interpretativna teksta u knjizi obrađuju radove koje su autor knjige i sam dizajner Boris Ljubičić vidjeli kao najznačajnije. Pored obrade ovih radova, knjiga sadrži i dva nova teksta koja dosad nigdje nisu bila objavljena i pisana su specifično za ovo izdanje. Prvi je tekst pod nazivom Bilješka o cjelovitom vizualnom identitetu države, a obrađuje upravo temu kojom se Ljubičić vrlo intenzivno bavi od 1990. godine te je i danas središnja za razumijevanje njegovog dizajnerskog djelovanja. Drugi tekst je ekstenzivan intervju autora knjige Marka Goluba s Borisom Ljubičićem na temu pojma, važnosti i uloge vizualnih identiteta u kontekstu dizajna vizualnih komunikacija općenito. Konačno, knjiga sadrži i katalog svih znakova i logoa koje je Ljubičić dizajnirao od početka svog profesionalnog rada do danas. Knjigu je grafički oblikovala Monika Džakić.

Izvor: www.dizajn.hr