Silvija Topić

Plakati za kazališne predstave Teatra Exit

2020./2021. / Vizualne komunikacije / Preddiplomski: VI semestar / Projektiranje – Vizualne komunikacije 6
Mentor: 
Vlainić Tomislav
Komentor: 
Kajp Romana

Plakati za kazališne predstave Teatra Exit — Kako misliš mene nema?! / Pluća / Tiha noć

Kako misliš mene nema?!
U ovoj predstavi dvoje glumaca izmjenjuje niz zamišljenih unutrašnjih identiteta preko kojih prolaze kroz niz situacija i odnosa, od realnih do fantastičnih. Predstava je istovremeno humoristična i gorko tužna, iskrena i dramatična, dinamična i kritizira, možemo se poistovjetiti i prepoznati stvarnost koja nas okružuje. Potiče nas da se zapitamo i osvijestimo, otkriva lažne i istinske vrijednosti, osobne i društvene maske i kontramaske iza kojih se svi skrivaju. Fotografija kaputa ukazuje na čovjeka, na pojedinca, bez jasnog identiteta, bez tijela. Intervencija crvenim linijama ujedno prikazuje obris glave, lica, identiteta koji je nestalan, nepotpun, transparentan, otkriva nam dio naslova (dio unutrašnjost), ali ga i skriva, čini nejasnim, drugačijim, poput maske. Crvena boja je u ulozi dinamike, snage, sukoba, unosi dramatičnost i naglasak na lice, osobnost, masku, identitet.

Pluća
Predstava koja kroz svakodnevicu mladog para prikazuje cjelokupnu generaciju i današnje društvo te probleme, pitanja, norme, očekivanja, preispitivanje i sumnju koja ih određuje. Javljaju se pitanja života, karijere, odnosa, ekoloških problema, smisla života, egzistencije, različitih društvenih odnosa, djeteta... Izgaranje šibice simbolizira izgaranje pojedinca pod pritiskom i očekivanjima društva, samo je jedna šibica (iako je u predstavi dvoje glumaca) jer prikazuje upravo tu samoću i prepuštenost samima sebi, to jest kako sva pitanja, problemi i odgovori kreću iz nas samih. Ilustracija simbolizira pluća kao pritisak na disanje, a u kombinaciji s fotografijom šibice asocira na drvo koje je istovremeno i zeleno, mlado, ali i izgoreno pogrbljeno. Korištenje drveta i zelene boje ukazuje također i na ekološke probleme koji se spominju kroz predstavu, kao i na simbol novog života.

Tiha noć
Predstava govori o drugoj, skrivenoj strani Božića, o neiskrenim odnosima, prisilnim očekivanim druženjima, lažnom kiču i pretjeranom konzumerizmu, ali i o uvećanom osjećaju bezvrijednosti i usamljenosti koje doživljavaju oni koji nemaju obitelji, zaboravljeni, povučeni, nemaju s kime provesti blagdane i podijeliti veselje. Crno bijela fotografija bogato ukrašenog drvca kao simbol božićnog vremena, okupljanja, rituala, trošenja, kiča, poklona, slavlja. Zvijezda je nekarakteristične plave boje koja simbolizira hladnoću i kontrastna je prepoznatljivoj atmosferi blagdana. Ona je velika, prenaglašena, a njena veličina ukazuje na dubinu i jačinu osjećaja usamljenosti, tuge, jada i samoće koji su tada još više naglašeni i izjedaju. Zvijezda je ujedno ipak i simbol nade, svijetla, obećanja i vjere u bolje.