Nikola Bojić istražuje odnose prostora, tehnologije i budućnosti. Diplomirao je povijest umjetnosti i muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski magistarski studij završio je pri Graduate School of Design (GSD) na Sveučilištu Harvard. Njegovi projekti između ostalog su prezentirani u Kunstahalleu Baden Baden, u sklopu Taipei Bijenala, u Moderna Museetu u Stockholmu, u ZKM-u u Karlsruheu, na Venecijanskom bijenalu arhitekture i na Milanskom trijenalu dizajna. Bio doktorand na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu te gostujući predavač na MIT School of Architecture and Planning (SA+P) gdje je koncipirao i vodio kolegij (s prof. Urbonasom) Advanced Studio in Production of Space: New Models and Modeling as Practice (program ACT). 

Objavio je više izvornih znanstvenih članaka, knjigu umjetnika "Excavations" te je urednik tematskog broja časopisa "Život umjetnosti" na temu eksperimentalne kartografije. Trenutno je pridruženi istraživač na MIT-iju te predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je pokrenuo međunarodni diskurzivni program te je u osnivačkom timu kolaborativne istraživačke platforme remote-lab. Njegova doktorska disertacija bavi se problematikom prostornog planiranja u Hrvatskoj od 1955. do 1975. iz perspektive Lefebvreove teorije proizvodnje prostora.