Današnji Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu formiran je prožimanjem dviju metodika nastave, jedne baštinjene iz tradicije anglosaksonskih i općenito zapadnih umjetničkih škola i druge zasnovane na metodici Visoke škole za oblikovanje u Ulmu. Jedna komponenta, dakle, naglašava kreativni i umjetnički aspekt, a druga znanstveno-istraživacki udio u edukacijskom procesu. Odnosno, kako bi to rekao Zvonimir Radić, "dizajn je kritička analiza i kreativna sinteza". Obje su komponente svojevrsni povijesni kompromis između tendencija koje su proteklih pedesetak godina obilježile teoriju i praksu dizajna u Hrvatskoj.

Studij se u kurikulumu provodi na način da je prva godina opća i uvodna, a potom se studenti opredjeljuju za smjer produkt dizajna ili pak smjer grafičkog dizajna. Kako je društvena stvarnost samoupravnog socijalizma, koja je dovela do stvaranja Studija dizajna, u međuvremenu nestala, odnosno polako se u procesu tranzicije pretvara u neoliberalni kapitalizam, tako su se i nastavni programi diskretno adaptirali novonastaloj situaciji. Ipak, očit je nesrazmjer između profila nastavnih programa i društvene stvarnosti potreba za educiranim dizajnerima, što je ponajviše očito u činjenici da najveći dio dizajnera s diplomom Studija dizajna u profesionalnoj praksi rade kao vizualizatori marketinških poruka.

Problemi Studija dizajna nisu samo metodičko-didaktičke naravi, nego i sasvim materijalne, od prostora pa do opreme. Osim toga, šira okolina dizajna kao kulturnog fenomena u zapadnom svijetu se od 1989. godine izuzetno dinamično mijenja, posebice u sferi stvaranja novih komunikacijskih i proizvodnih tehnologija, pa je s tim mijenama vrlo teško uhvatiti korak. Ipak, čini se da će najveći izazov za Studij dizajna u budućnosti biti pitanje kako naći edukacijski i didaktički model koji će primjereno odgovoriti realnim potrebama hrvatskog društvenog konteksta.

Feđa Vukić